PJESMA NAD PJESMAMA

” PJESMA NAD PJESMAMA ” 4; 1-9

” POĐI SA MNOM… “

” SIĐI S VRHA… “

“Kako si lijepa prijateljice moja,

kako si lijepa!

Imaš oči kao golubica

(kad gledaš) ispod koprene.

Kosa ti je kao stado koza

što izađoše na brdo Gilead.

Zubi su ti kao stado ovaca

ostriženih

kad s kupanja dolaze :

idu dvije i dvije kao blizanke

i ni jedna nije osamljena.

Usne su tvoje kao trake od grimiza

i riječi su tvoje dražesne,

kao kriške mogranja tvoji su obrazi

pod koprenom tvojom.

Vrat ti je kao kula Davidova,

za obranu sagrađena:

tisuće štitova visi na njoj,

sve oklopi junački.

Tvoje su dvije dojke

kao dva laneta, blizanca košutina,

što pasu među ljiljanima.

Prije nego dan izdahne

i sjene se spuste,

poći ću na brdo smirne,

na brežuljak tamjana.

Sva si lijepa, prijateljice moja,

i nema mane na tebi.

Pođi sa mnom, s Libana, nevjesto,

pođi sa mnom s Libana,

siđi s vrha Amane,

s vrha Senira

iz lavljih spilja

s planina leopardskih.

Srce si mi ranila

sestro moja, nevjesto,

srce si mi ranila

jednim pogledom svojim,

jednim samim biserom kolajne svoje.”

U ovom djelu biblijske knjige „pjesma nad

pjesmama“, zaručnik sve više otkriva

zaručnici svoje osjećaje i svoje divljenje.

Ovaj mladi zaručnik je dobro poznavao

krajolik u kojem je živio.

Već kao dječak upijao je u sebe ljepote

svakog brda i brežuljka, te prizore koji su

se odvijali na njima: stada koza, ovce nakon

kupanja i striženja, sunce kad zalazi, divio se

grimizu, kriškama mogranja, ljiljanima u dolini,

Davidovoj kuli, mladoj lanadi…

Svu ljepotu tih dječačkih utisaka krajolika u kom

je odrastao, mladić prenosi kao usporedbu ljepoti

koju nalazi na svojoj zaručnici.

U njihovom zaručničkom susretu, dok se rodbina

i prijatelji vesele na svoj način, zaručnik nalazi

priliku za iskaz divljenja i ljubavi:

“SVA SI LIJEPA PRIJATELJICE MOJA

I NEMA MANE NA TEBI…”

Dok mnogi ljudi, koji imaju tek površna saznanja o

Božjoj volji, u vremenom ograničenim životima,

važna pozornost daju zabavljanju, te ispraznom

zabavom nastoje osmisliti život, Isus, Nebeski

Zaručnik, upućuje iskaze divljenja i ljubavi onima

koji smjerno idu za Njim, noseći terete svojih života.

On kaže svojoj Crkvi, svojoj zaručnici, svojim

iskrenim vjernima:

“SVA SI LIJEPA, PRIJATELJICE MOJA

I NEMA MENE NA TEBI…”

Dok je stvarao planetu Zemlju, Isus je dobro znao

svaki njezin kutak, svaki brežuljak, svaku vlat trave.

Divio se zajedno s anđelima svakoj ljepoti koja je

nastala po Njegovoj Riječi. Kad je stvorio čovjeka i

ženu po svom obličju, sve ljepote do tad stvorene,

predao im je na dar, jer su oni bili iznad svih ljepota.

Svoj razgovor s vjernim Jobom o ovoj temi,

Bog je započeo ovako:

Biblijska knjiga Job 38; 4-7

“Gdje si bio kad Zemlju utemeljih?

Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

Znaš li tko joj je mjere odredio

i nad njom uže mjerničko napeo?

Na čemu joj počivaju temelji?

Tko joj postavi kamen ugaoni

dok su klicale zvijezde jutarnje

i Božji uzvikivali dvorjani?”

Mladi zaručnik se dosad divio djevojčinim očima,

obrazima, zubima, kosi… ali on joj sada otkriva da

ga se duboko dojmio svaki djelić njezine pojave.

On joj govori o svom srcu ranjenom jednim njezinim

pogledom. Koliko god je zaručnica patila u svojim

osjećajima i čežnjama za zaručnikom, on joj sada

govori da ni on nije pošteđen ljubavne patnje u

svojim čežnjama za njom:

– Ona je za njega nedostižna kao najviši planinski vrh

– Nedodirljiva kao da je u lavljoj spilji, na leopardovoj

planini.

Samo njezina odluka može promijeniti ovo stanje i

mladić ju ohrabruje u tom, poziva ju k sebi:

“Pođi sa mnom…”

“Siđi s vrha…”

Od trenutka kad se sotona u Edenskom vrtu prikrao

Evi i kroz nju izložio prijevari i smrti sav ljudski rod,

samo jedan pogled čežnje i pokajanja koji grešnik

uputi Isusu, pokreće Isusovo srce puno ljubavi da

obrani i sačuva čovjeka od propasti. Isus poziva

svakog čovjeka:

“Pođi sa mnom…”

“Siđi s vrha…”

Gotovo da je sav ljudski rod dosegnuo vrhunac

odvojenosti od spasonosne istine koja spaja Boga

i čovjeka. Ljudi su izloženi smrtnim opasnostima

zavođenja od Boga kao da su u lavljim spiljama i

na leopardskim planinama. Samo nas Bog može

izbaviti od vječne propasti kojoj se svakodnevno,

sve više i brže približavamo.

Možda smo dosegnuli vrh bijede i siromaštva,

ili vrh obilja i bogatstva. Svejedno.

U svakom slučaju, nama je potreban Isus i Njegova

životodavna sila. Samo Isusova neopisiva ljubav

daje život sad i zauvijek čovjeku.

Siđimo s opasnih vrhunaca i pođimo s Isusom.

Ohrabren dramatičnom prijevarom nad Evom u

Edenskom vrtu, te Adamovim padom u grijeh,

sotona je podigao kovitlac zla nad ljudima i svim

stvorenim na Zemlji.

Tako je nastao pokvareni pretpotopni svijet.

Nakon Kristove smrti – do danas – sotona je ponovio

svoje zlo djelovanje na ljude i sve što je nakon

potopa obnovljeno na Zemlji. Ali, kao i prije potopa,

tako i sad, uoči dolaska kralja svemira – Isus sve

promatra i zna.

Biblijska knjiga Postanak 6;5,8,9.

“Vidje Gospod kako je čovjekova pokvarenost

na zemlji velika i kako je svaka pamet u njegovoj

pameti uvijek samo zloća.

“Ali je Noa našao milost u očima Gospodnjim.”

Ovo je povijest Noina:

Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom

vremenu.

“S Bogom je Noa hodio.”

– Zašto je Noa našao milost u Božjim očima?

Zato što je bio pravedan i neporočan između svih

tih pokvarenih ljudi.

– Kako je mogao biti pravedan i neporočan usred

sve te pokvarene mase?

“S Bogom je Noa hodio”

– Što znači hodati s Bogom?

Kada za nekog mladića i djevojku kažu: „oni

hodaj“ to znači da ti mladi ljudi u svom

dnevnom rasporedu, planovima i obavezama,

imaju u vidu jedno drugo i kad nisu zajedno:

– oni odvajaju posebno vrijeme za druženje

– odbijaju ponude društva i zabave kako bi vrijeme

poklonili svom zajedništvu.

Dok su mase ljudi grijeh pretvarali u zabavu i tako

sve više propadali, svaka pomisao u Noinoj pameti

bio je Onaj koji je sve stvorio savršenim i dobrim.

Dok je trpio izazove, poruge, podsmijehe,

ponižavanje… Noino srce grijale su misli o

moćnom Stvoritelju koji ljubi i privija k sebi.

Bog ga nije iznevjerio.

Dok su se lomile osnove svijeta na ovoj planeti,

Noa i njegova obitelj su bili spašeni.

Imamo razlog da svaka pomisao u našoj pameti bude

vezana uz Isusa:

–Kud god išli, što god činili, naše misli uzdižimo Isusu,

našem Nebeskom Zaručniku, da bi nas sačuvao od

nepravde i poroka koji prijeti sa svih strana, nastojeći

u čovjeku uništiti svaku sličnost s Bogom, uništiti

čovjeka.

Proučavajmo bibliju, izborimo se za to vrijeme,

Hodajmo s našim Bogom!

“Pjesma nad pjesmama” 4; 10

“Kako je slatka ljubav tvoja,

sestro moja nevjesto!

Slađa je ljubav tvoja od vina,

a miris ulja tvojih ugodniji

od svih mirisa.”

Mladi zaručnik otkriva svojoj zaručnici sve više

svoje osjećaje, da bi izgradio povjerenje potrebno

za vječno sjedinjenje.

Tako jednostavan, a tako moćan je tvoj Isus!

On kaže svojoj Nevjesti, svojim vjernima u svijetu:

Izaija 62;3

“U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna,

kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.”

MOLITVA:

O Bože naš, Oče naš nebeski,

Sveti, Svesilni, koji si sve stvorio divnim:

pokreni nas ka Tebi silno,

privuci nas užima Tvoje ljubavi,

osnaži, ojačaj našu volju

da idemo s Tobom,

da Ti služimo u objavi evanđelja,

probudi u nama želju za potpunom

predajom Tebi,

spremi nas

za Dan Svadbe Tvoje Isuse!

Molimo ovo Oče i zahvaljujemo,

u Isusovo ime.

Amen.