Pravo na rad 

“radna obveza” je od Boga

i obvezujući odmor je od Boga

Materijalni uspjeh donosi prividno rasterećenje i odmor u prolaznom, ali i stalni pritisak savjesti.

U čemu je ravnoteža? Čime podupirete materijalni uspjeh, da on sam po sebi ne bi bio ništavan?

Biblija izvješćuje kako je Bog u samo šest dana stekao ogromno materijalno bogatstvo, vlastitim djelovanjem – radom. Čak i ljudi koji su šestog dana Božjeg stvaranja ugledali sve to čudesno Božje blago – bili su, i još su, Božje vlasništvo.

Svih šest dana Božjeg stvaranja anđelima koji su to gledali, oteli bi se uzvici oduševljenja posebice kad su sa nježnih Božjih dlanova mirno ustali i stali na zemlju, muškarac, pa žena.

Biblijska knjiga Job 38; 4 i 7

“Gdje si bio kad Zemlju utemeljih?”

“Dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?”

Jednim razumnim bićima na Zemlji, ljudima, Bog je predao “radnu obvezu” da njihov dom Edenski vrt, obrađuju i čuvaju, radi užitka u stvaralaštvu.

Kroz obrađivanje i čuvanje vrta, čovjek je stjecao iskustvo neograničene sreće i zadovoljstva slično onom kakvo je i Bog imao stvarajući svoj vrt – planet Zemlju.

Upućujući čovjeka da obrađuje i čuva vrt, Bog je prenio na čovjeka radost djelovanja– koja je Bogu dobro poznata. Isus je objavio o svom Ocu:

Ivan 5; 17

“Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.”

Otac, Sin i Sveti Duh neprekidno djeluju u korist i na radost cijelog svemira. Korisno djelovanje pokreće i neograničeno proširuje snage čovjekova uma. Stoga se sotona, suparnik Božji – svim silama trudi da onemogući čovjeku koristan rad raznim nemogućnostima, ali i bolestima usred pogrešnog odnosa čovjeka prema zdravlju.

Kad je došlo do naglog obrata u životu prvih ljudi, Adama i Eve, te su se sotonskom prijevarom odvojili od Boga, Bog je opet upotrijebio rad da održi čovjeka. U okolnostima čovjekova odvajanja od Boga neposluhom , Bog je korisnom radu dodao trud – napor.

Mada koristan, ali težak, mučan i naporan rad, pomaže čovjeku da odvrati pogled od svog beznađa, potištenosti i bezvoljnosti, ka Izbavitelju Isusu.

Iako teško i naporno djelovanje donosi radost i zadovoljstvo uspjeha, kao najbolji lijek čovjekovu umu i srcu.

Što god život donosio, Bog je za čovjeka odredio životni ritam tjedna, kao slijed, nastavak ritma tjedna Božjeg stvaranja.

Kakve god prilike bile, nama je važno osigurati koristan dnevni rad. Ne moramo pri tom biti nečiji uposlenici. Pođimo od svojih dnevnih dužnosti prema sebi i obitelji pri održavanju zajedničkog doma, osiguravanju dnevnih potreba za hranom, vodom, nužnom odjećom. Ne čekajmo da nas tko pozove ili tjera na dnevni rad. Otkrivajmo sami koliko toga ima za učiniti, da bi svima bilo bolje.

U krajnjoj neizvjesnosti življenja, za očekivati je da rad, namjesto novca, primimo hranu, odjeću ili sličnu životnu potrepštinu. Ova razmjena, rad za potrepštine – odavno je znana ljudima i sve je češća. I to je uspjeh u radu.

Rad kao pomoć nekome tko je u potrebi, vrijedan je uspjeha i donosi dvostruku radost.

Ipak, materijalni uspjeh opterećen je prolaznošću. Čime poduprijeti materijalne, šestodnevne uspjehe, da oni sami po sebi ne budu beskorisni?

Po primjeru svog šestodnevnog djelovanja na planetu Zemlji, Bog nadalje poučava ljude o važnosti sedmog dana u tjednu:

II Mojsijeva/Izlazak 20; 8 – 11

“Sjeti se da svetkuješ dan subotni.

 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.

 A sedmog je dana subota, počinak posvećen Gospodu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja       

 tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata

 Ta i Gospod je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je  u njima, a sedmog je dana počinuo. Stoga je Gospod  blagoslovio i posvetio dan subotni.”

Kako većina ljudi dane imenuju nazivima, Biblijska pouka o tome, koji je u tjednu sedmi dan, jasno je predočena u slijedećim tekstovima:

Luka 23; 50 – 56

“Uto neki čovjek imenom Josip, vijećnik, rodom iz Sudejskoga grada Arimateje, dobar i pravedan čovjek on ne bijaše odobrio odluke i djela drugih – koji je očekivao kraljevstvo Božje dođe k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, zavi ga u platno i položi u grob, izduben u pećini, gdje još nitko nije bio položen. To bijaše dan priprave i subota je već osvitala.

Međutim, žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje pratile su to te vidjele grob i kako bi položeno Isusovo tijelo. Potom se vratiše te pripremiše miomiris i pomast. U subotu se nisu micale prema propisu (zakona).”

Ostali Biblijski tekstovi kao što je u II Mojsijevoj/Izlazak, 16; 22 – 30 isto tako razlučuju da je dan priprave, petak. Dan kad je Isusovo mrtvo tijelo bilo skinuto sa križa i stavljeno u grob, bio je petak, ili šesti dan u tjednu.

Matej 28; 1

“Po suboti, u svanuće prvog dana sedmice…”

Ovaj tekst pojašnjava da iza subote, po zalasku sunca tog dana otpočinje prvi dan tjedna, kako ga u našem govornom području nazivamo: nedjelja.

Ovim je jasno da, ako je petak šesti dan tjedna, a nedjelja prvi dan tjedna, subota je sedmi dan tjedna. Zalazak sunca prethodnog dana ujedno znači svitanje, osvit, slijedećeg dana.

Šest od sedam dana tjedna, moraju biti dani djelovanja i korisnog rada. Svaki rad koji bi bio na štetu čovjeka, treba odbaciti.

Jedini, od sedam dana tjedna, u kojem je dopušteno i od Boga zadano čovjeku da ne radi, jest subota, na hebrejskom jeziku – sabat. Rasterećenje, ili

DAN ODMORA U BOGU.

Božanska pouka o šest radnih dana i sedmom danu, danu odmora u Bogu, potječe iz Edenskog vrta gdje su ju sa Božjih usana slušali Adam i Eva, a nakon mnogih naraštaja Bog ju objavljuje usmeno i pismeno Hebrejskom narodu, da bi prenesena na stranice Biblije dosegnula sve ljude u vremenu Božje milosti.

II Mojsijeva/Izlazak 20; 10

“A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Bogu tvojemu.”

Za subotu su vezane posebne Božje upute zadane čovjeku, kako mu ništa ne bi omelo ili narušilo posebni odmor u Bogu.

Tijekom radnih dana čovjek odvaja trenutke za odmor. Noću se odmara spavanjem. Subota je posebna tjedna izgradnja, nadogradnja i obnova, tjelesnog i umnog u čovjeku. Subota dolazi od Božanske mudrosti. Subota je potpuno tjelesno rasterećenje od mučnog i napornog, sjedinjeno sa umnom budnošću upućenom na Boga:

vječnog, vjernog, iskrenog, brižnog, nježnog, pažljivog, dobronamjernog, pravednog…Boga koji je “sama ljubav i dobrota.”

Čovjekov um koji dvadeset četiri sata tjedno upija ove vrline, biva preporođen, obogaćen Božanskom plemenitošću, preobražen Božanskim utjecajem, da bi kroz život znao birati vječno dobro, a odbacivati zlo, laž i prijevaru.

Subota nije običan neradni dan, već dan koji Bog posvećuje svojom nazočnošću među vjernima na Zemlji i blagoslivlja. Subota je stoga dan za svetkovanje i slavljenje:

• proučavanje Božje riječi Biblije, slavljenje Boga u pjesmama, duhovnim razgovorima sa vjernima, promatranjem Božjih djela u prirodi, posjetima, utjehom i pomaganjem siromašnima, bolesnima, nemoćnima. Uza sve ove umne krijeposti, tjelesne snage bivaju obnovljenje rasterećenom od truda i napora, te je nakon svetkovanja subotnjeg dana čovjek spreman za napore novog tjedna.

Svetkovanje subotnjeg dana dolazi do obnove Božanskog u čovjeku, koje je: SILA LJUBAVI –

Šest dana Bog je sve divno stvarao i sve predao čovjeku, ali sedmog dana mu je predao sebe putem riječi i druženjem u punini ljubavi.

Bez sile ljubavi koju Bog sedmog dana izljeva na ljude koji to žele, svaki materijalni uspjeh u šest dana tjedna postaje samo kruta sebičnost bez životnog smisla.

Čovjek je materija, ali i životni dah – Božansko koje nosi u sebi. Subotnji susret čovjeka i Boga obnavlja životni dah u čovjeku, zato ne smije biti odbačen.

Osim što je subotnji odmor Bog objavio kao četvrtu od deset Božjih zapovijedi, On je svom narodu u svim vremenima, dao ozbiljnu objavu o svetkovanju subote:

II Mojsijeva/Izlazak 31; 12 – 17

“Gospod opet reče Mojsiju: 13 “reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer je subota znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Gospod, posvećujem. Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne, neka se pogubi, tko bude u njoj radio ikakav posao, neka se odstrani iz svog naroda. Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Gospodu posvećen. Tko bi u dan subotnji obavljao kakav posao, neka se pogubi. 16 Stoga neka Izraelci drže subotu svetkujući je od naraštaja do naraštaja – kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Gospod je za šest dana sazdao nebo i Zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.”

Ovu u putu u vidu prvog saveza ljubavi primili su Adam i Eva, vjerni Jakov od Boga pozvan Izrael – “pobjednik”, mnogi vjerni i odani Bogu, apostoli, Isus koji je svetkovao subotu dok je boravio na Zemlji, prihvatimo ju i mi, budimo nasljednici svetog saveza sa Bogom, “Izraelci” – pobjednici vjerom.

Subota je veza između Boga i čovjeka utemeljena na prirodnim zakonitostima koje je uspostavio Bog. Odbacivanjem subotnjeg odmora u Bogu stradava čovjekovo mentalno i fizičko zdravlje i namjesto duhovnog, inteligentnog bića, nastaje samo materijalno orijentirano stvorenje, nezadovoljno i nesretno.

Stoga, ravnoteža šestodnevnom trudu i naporima jest subota – sedmi dan. Ovo objavljuje riječ Božja – Biblija.